Dok mi u Srbiji bijemo svoje bitke protiv nasilja prema studentkinjama i studentima, ovu nedelju u svetu obeležila je presuda Francuskog suda u slučaju Gisel Peliko. Njen bivši suprug, Dominik Peliko, osuđen je na 20 godina zatvora zbog drogiranja, silovanja i organizovanja, decenijskog, grupnog nasilja nad njom. Pored njega, još 50 muškaraca je osuđeno na kazne od tri do 15 godina zatvora za silovanje. Ovo je presuda koja će ući u istoriju, jer na nekoliko nivoa menja naš pogled na žene žrtve silovanja. Sram je na njihovoj strani!
Ovaj slučaj nije samo francuska priča. On je univerzalni simbol tišine, srama i sistemske nepravde koja prati žrtve silovanja, ali i hrabrosti jedne žene da podigne glasi suoči svet sa strahotama koje je preživela. Žizel je odlučila da se ne skriva, da ne pristane na anonimnost i da sramotu prebaci tamo gde ona i pripada – na zlostavljače i silovatelje.
„Odlučila sam da me nije sramota. Nisam učinila ništa loše. Njih treba da je sram“ rekla je.
Njene reči su odjeknule svetom, ali šta smo mi kao društvo naučili iz ovog slučaja?
Kultura silovanja u našem dvorištu
Srbija, zemlja u kojoj je ove godine 17 žena izgubilo život u femicidu. Srbija, zemlja u kojoj se nasilje relativizuje, a krivica obično prebacuje na žrtve. 2023. godine izrečeno je 32.000 hitnih mera zabrane prilaska. to je gotovo 100 dnevno!
Da li smo mi, muškarci, spremni da pogledamo istini u oči? Da li imamo hrabrosti da priznamo da kultura silovanja nije samo problem drugih, već i naš?
Previše dugo smo ćutali. Previše dugo smo okretali glavu, govoreći sebi „to se mene ne tiče“. Ali tiče nas se. Toga smo dužni da budemo svesni – kao muškarci, kao očevi, kao ljudi. Niko ne traži od vas da budete savršeni, ali svako od nas mora da postavi pitanje: „Šta ja mogu da uradim da se ovo zaustavi?“

Hrabrost nije samo podići glas, već i saslušati
Hrabrost Gisel Peliko inspiracija je za sve nas. Ona je pokazala da je moguće prekinuti lanac nasilja i naterati pravosuđe da reaguje. Ali njen primer takođe osvetljava jednu činjenicu – muškarci su ti koji moraju da se menjaju. Moramo naučiti da saslušamo žrtve, da prepoznamo sopstvene privilegije i da ih koristimo za dobrobit zajednice a ne ispoljavanje moći.
Silovanje u braku, koje je Žizel trpela godinama, u Srbiji još uvek nije tema o kojoj se dovoljno govori. Društvo je sklono da ga negira ili minimizira, nazivajući ga „porodičnim problemom“. Ali silovanje je zločin. Tačka. Nema izgovora, nema relativizacije.
Šta možemo da uradimo?
Prvi korak je da prestanemo da ćutimo.
Ako si otac ćerke, zamisli da se ona suočava s seksualnim nasiljem. Ako si brat, zamisli da tvoja sestra mora da dokazuje da nije kriva za zločin koji je nad njom učinjen. Ako si prijatelj, razmisli kako bi mogao da podržiš žene u svojoj okolini koje ćute, jer se boje osude.
Ne moramo biti heroji da bismo napravili promenu. Dovoljno je da budemo ljudi. Reagujte kada čujete seksističnu šalu. Podržite žrtve nasilja. Edukujte sebe i druge, pogotovo mlađe muškarce. Učestvujte u inicijativama poput naše koje okupljaju muškarce spremne da se bore protiv nasilja.
Zaključak
Presuda u slučaju Gisel Peliko nije kraj priče. Ona je tek početak. Ona nas podseća da smo odgovorni jedni za druge. Da je svaki zlostavljač nečiji otac, brat, prijatelj ili kolega. Da silovatelji žive u našem komšiluku, imaju decu, svoje porodice. Da mi, muškarci, imamo moć da promenimo kulturu koja toleriše nasilje, posebno seksualno nasilje. Ali moramo znati da promena počinje od nas samih.
Nasilje nije hrabrost. Hrabrost je reći „Dosta je!“